Kongestivno zatajenje srca

Kardiovaskularne bolesti značajan su dio svakodnevnog kliničkog rada veterinara za male životinja, a naš cilj je biti vaš praktičan partner u ovom području.

Koliko je često kongestivno zatajenje srca kod pasa?

Otprilike 10% od pasa dovedenih na pregled u veterinarsku ambulantu ima srčanu bolest. Većina pati od stečenih, degenerativnih i progresivnih, često s pasminom povezanih  srčanih oboljenja poput miksomatozne bolesti mitralnog zaliska (MMVD) ili, rjeđe, dilatacijske kardiomiopatije (DCM). Obje bolesti mogu naposljetku dovesti do kongestivnog zatajenja srca, stanja čije liječenje zahtijeva ne samo početak uzimanja odgovarajućih lijekova, već i dugotrajno praćenje i kontinuirano prikladno prilagođavanje doze, kako bi se postigao najbolji ishod za pacijenta.

Kongenitalne kardiovaskularne anomalije povezane su s pasminom, često nasljedne mane koje su prisutne pri rođenju i često dovode do perinatalne smrti oboljelog šteneta/štenaca. Međutim, u nekim slučajevima, kongenitalne srčane bolesti su asimptomatske i neotkrivene sve dok se mogući simptomi kao što su nedostatak apetita, brzo umaranje, dahtanje, nedostatak zraka i kolaps ne pojave kasnije u odrasloj dobi.

Kako se dijagnosticira akutno kongestivno zatajenje srca kod pasa?

Ne postoji samo jedan dijagnostički test za kongestivno zatajenje srca. Dijagnoza se obično postavlja kombinacijom podataka o životinji (prvenstveno gledajući na pasminu i dob), anamneze, kliničkog pregleda, krvne slike, ehokardiograma (EKG) i ultrazvuka ili radiografije za procjenu funkcije i mogućih znakova kardiomegalije ili valvularnog curenja.

Neki se slučajevi otkriju u ranijoj fazi bolesti otkrivanjem šuma tijekom rutinske auskultacije. To je osobito slučaj u onim pasminama za koje se zna da su izložene većem riziku od srčanih bolesti i stoga je vjerojatnije da će biti podvrgnute proaktivnom praćenju razvoja šumova i/ili simptoma srčanih bolesti.

Neki slučajevi ostaju nedijagnosticirani sve dok ne dođu u veterinarsku ambulnatu s teškim cirkulacijskim kolapsom koji pokazuje plavičastu sluznicu, dispneju i moguće čak i gubitak svijesti.

Koje su mogućnosti liječenja pasa s kongestivnim zatajenjem srca?

Nakon što se psu dijagnosticira kongestivno zatajenje srca, sljedeći korak je razvijanje plana liječenja koji najbolje odgovara pojedinom pacijentu.

U slučajevima kongestivnog zatajenja srca uzrokovanog MMVD-om, obično se koristi kombinacija lijekova za poboljšanje minutnog volumena srca, smanjenje zadržavanja tekućine, kontrolu krvnog tlaka i, nadamo se, smanjenje kašlja ili respiratornog distresa.

Pimobendan je ključna komponenta u ovoj matrici liječenja, a ovisno o stadiju bolesti mogu se propisati i diuretici, poput furosemida, i ACE-inhibitori, poput benazeprila.1.

Cardisure Premium sadržaj

Veterinarski stručnjaci mogu kliknuti ovdje za više informacija.

Dechra Akademija

Veterinarski stručnjaci mogu naučiti više o dijagnosticiranju i liječenju kongestivnog zatajenja srca kod pasa prijavom na Dechra Akademiju i završetkom našeg modula e-učenja..

Što je cilj liječenja kongestivnog zatajenja srca kod pasa?

U konačnici, primarni cilj liječenja kongestivnog zatajenja srca je olakšati simptome2, što dovodi do bolje kvalitete života. Iako je temeljni uzrok kongestivnog zatajenja srca neizlječiv za većinu pacijenata, nadamo se da će se primjenom prilagođenog plana psi osjećati manje iscrpljeno s manje nepodnošenja tjelesne aktivnosti, smanjenim respiratornim edemom, smanjenim kašljanjem i minimalnim znakovima ascitesa.

Uz redoviti nadzor u veterinarskoj ambulanti, vlasnici pasa mogu pomoći u praćenju stanja svog psa kod kuće mjerenjem brzine disanja, znakova dispneje, procjenom oticanja abdomena i ocjenjivanjem tolerancije na tjelesnu aktivnost i općeg stanja.

Autori

Emily Armstrong BVSc MRCVS
Veterinary Technical Manager
Dechra Veterinary Products

Linda Holm Segerqvist DVM
European Companion Animal Product Manager – Cardiovascular
Dechra Veterinary Products

 

Reference add

  1. Keene BW, Atkins CE, Bonagura JD, et al. (2019) ACVIM consensus guidelines for the diagnosis and treatment of myxomatous mitral valve disease in dogs. Journal of Veterinary Internal Medicine. 33(3):1127-1140

  2. Martin, M (2012) Canine congestive heart failure: an approach to case management. Vet Times 42.03

keyboard_arrow_up